luciolee

VRATILA SAM SE NA STARU ADRESU X LUNA KLIKNI

OTpAdNiCi
Stoje sa strane ceste i gledaju svijet sanjarskim očima, sanjaju ono što svi drugi imaju. Stoje sami kao stabla poslije kiše, mirno spokojno. Sanjaju da su cvijeće, lijepi, rumeni, vitki. Da ih gledaju, dive im se, mirišu ih, beru, stavljaju u kosu. No oni su samo stari hrastovi. Oni nemaju takav život. Osjećaju se kao suze koje klize nečijim licem. Skliznu preko obraza, kapnu s lica i nestanu u prašini. Nisu stalne poput rijeke koja žubori, teče u ljepoti. Oni su suze i ne ostavljaju tragove u svijetu. Sanjaju o nekoj nedostižnoj ljepoti, no njihovi snovi ostaju samo snovi. Gledaju sreću drugih i zavide na nečemu što nisu zaslužili. Gledaju lažne osmjehe, lažnu ljepotu a nitko ne primjećuje njihove iskrene. Stoje na kiši koja ih nemilo moči i sanjaju o suncu. Nitko im neće ponuditi kišobran. Oni su otpadnici. Ne poznaju svijet a žele biti njegov dio. Kada pronađu prijatelje, misle pronašli su nekoga sličnog ali onda ih otme svijet. A oni ostanu opet sami. Otpadnik si, shvati to, svi ostali pripadaju svijetu. Ti ćeš uvijek stajati po strani dok se bučno društvo smije i udaljava, daleko, daleko u tebi nedostižna prostranstva. Nema prijatelja koji ostaju za tebe jer ti ne shvaćaš njihov svijet a nitko ne želi biti dio tvoga. Kao svjetiljka na pustoj ulici. Rasprostire tužno svjetlo po sivom pločniku a pod svjetlom nema nikoga. Takav je i njihov svijet- prazan, pust. Stoje, nitko ih ne oslovljava, ne zove. Slušaju o životima drugih . Pišu pjesme u noći pod svjetiljkama, pjesme o ljubavi, sreći, tuzi, o životima izmišljenih junaka i heroina. Pjesme ponekad pune boli a ponekad i sreće. Nema nikoga tko će ih htjeti pročitati a oni pišu, stvaraju svoje svjetove. Olovka škripi, nova slova izniču na papiru, nove riječi, nove boli. Lažni cvjetovi utjehe koji će uvenuti sljedeće jutro. Noć postaje sve dublja, sve tamnija, mračnija. Sve same laži skrivene u zakutcima svijeta. U njihovom svijetu vjetar na pustim ulicama raznosi samo tragove suza. Nema ljudi, zvukova. Samo suze koje će vrijeme zamesti u prašinu. Bol ostaje ali nitko neće mariti. Oni su otpadnici, njihovo mjesto nije ovdje. Eno ih stoje, samo podigni glavu i vidjet ćeš. Njihov pogled gubi se u daljini jer oni vide ono što drugi ne vide. Imaju samo snove ali svijet je i njih razbio, ostale su krhotine. Slomljeno staklo, i u njemu vidiš samo bol, bol koja uvijek ostaje...

Zašto?

Zašto se bol za bolom vraća?
zašto se ljubav suzama plaće?
zašto pati onaj koji voli?
zašto suze na rastanku bole...

Zašto ljubav voditi, kad je ljubav bol,
Zašto suze ronit zbog te riječi ON?!
zašto neki ljudi ne mogu da shvate
da oni šta se smiju najviše pate!

Vjerujem u čovjeka,vjerujem u djelo njegovo i misao,ali ne i u namjeru.
Vjerujem da svatko ima Dijete usebi,samo ga mnogi neotkrivaju.Tužno.
Dat ću ti ruku ako vjeruješ u istinsku ljubav,i spreman si posvetiti život tražeći
jer znam da je neprocjenjiva.Jer sam i ja Dijete;današnjice.Teško je,i putovi su
loši kao i ono što te čeka ako se neprepustiš životu.Nasmiješit ću ti se ako uživaš u malim stvarima;istinski;u lošem vinu i osušenom cvijeću.Kao ja.Iskreno ću ti stisnuti ruku ako neodustaješ,ako sam vjeruješ u sebe i da nisi kao ostali.Pogledati ću te ako voliš voljeti i biti voljen;ako voliš dijeliti i ljubiti.Ako želiš pronaći smisao postojanja...

Na dan moje smrti, kada bude nošen moj tabut
ne mislim da ću osjećati bol za ovim svijetom.
Ne plači i ne govori, šteta, šteta
kada se mlijeko pokvari, veća je šteta.
Kada vidiš da me polože u grob, ja neću nestati
zar mjesec i sunce nestanu kad zađu ?
Tebi se čini smrt, a to je rađanje.
Grob ti se čini tamnica, a duša je slobodna postala.
Koje to zrno ne nikne kada ga staviš u zemlju ?
Pa zašto da sumnjaš u zrno čovjekovo ?

mrzim ovaj život,sve ljude u njemu..
mrzim nepravdu, bol koju osjećam...
mrzim sebe,takvu kakva jesam...

-eh ova subota mi je zadnja da idem u grad...
i zato cu se izludirat,napiti,isplesati sa svojom
ekipom..i otici do rupe...
sigurno se pitate zasto mi je ovo zadnja subota.
.pa jer mi stara ide na informacije...
imam puno jedinica...he he..pusa svima!!

A kako je kada sve to izmjesas?
Uzivas
A probada te u ruci,
ma znas...
oni trnci su u pitanju!

Oh kako predivan pogled
Svi osjecaji na svom mjestu
A osjetila su ona koja su dobila
trenutnu nadmoc
Tako je i bolje

Sve one posesivno-drogeraske pjesme
ne dolaze u obzir
Snaga, moc i moc
Moc i snaga...bla bla bla....

Kazes da ti je lijepo
A nisi nikada osjetila tako sta
Niti dozivjela osjecaj
Samo si mastala
O kucici u cvijecu

Ceka tu kao najveca kucka
Koja zeli uzeti svi sto imas
Cak i tvoje dostojanstvo

Natjeraj ju da ti se pokori
I oprosti joj grijehe

zelim te poljubiti
Ma znas...
posljednji put...

ako su vrata moga srca zatvorena,
molim te ne udaljuj se.
kucaj i ako je potrebno
razvali vrata i udji
u moj život...



SAMO TVOJA

Iako si daleko od mene,
ne želim da sve u zaborav padne...
Ne želim te izgubiti,
ne želim samo tako te od sebe pustiti...
Moraš mi obećati da ćeš me zauvijek voljeti,
da me unatoč daljini nećeš zaboraviti...
Želim te čekati koliko god treba,
želim i dalje biti samo tvoja beba...

Nedostaju mi tvoje oči plave,
usne koje svakog mame...
Fali mi tvoj osmijeh
i onaj zavodljivi pogled...

Gdje god se okrenem sve me na tebe podsjeća,
moja tuga tada je od svega veća
i pitam se gdje je nestala sva ona sreća...
Dopusti mi da ostanem tvoja ljubav jedina,
da i dalje budem samo tvoja luđakinja...

samo da vam kazem da sam se vratila i
pocinjem redovito pisati...kissach...

Žalosna vrba...

Svi vole.
Svi imaju nekoga.
Svi su sretni i zadovoljni.
Svi vole početak novoga dana.
Svi znaju da ih netko nestrpljivo čeka.
Svi sretno pričaju sa mnom o svojoj sreći.
Samo ja još sanjam o tebi, svaku noć.
Samo ja još maštam o ljubavi.
Samo ja tebe zalud čekam.
Samo ja nemam nikoga.
Samo ja mrzim dan.
Samo ja.

Svi su breze.
Svi su hrastovi i bukve.
Svi ponosno stoje šepireći se.
Svi vrludaju i šire krošnje, da ih vidim.
Svi misle da oni imaju najvrjednije, najslađe.
Samo ja nemam ništa vrijedno spomena.
Samo ja povlačim grane u se, nesretno.
Samo ja se skrivam u sjeni, od svih.
Samo ja plačem sama u tuzi.
Samo ja sam žalosna vrba....

i hate myself,my life,my wish to be like other people...
people hate me because im diferent...


sick of crying...
tired of trying...
yeah im smiling,
but inside im dying...

nesretna jer znam da nikad neće biti moj...
srce me boli...
gdje je moja nekadasnja sreca...
moj osmjeh,moj ponos...
fizički prisutna ali duhom odsutna...
tako sam agresivna,ljuta...
dosta mi je svega...pustite me na miru...
vratite mi moju sreču...

~**JoS uVjEk**~

jos uvijek ujutro po postelji miris tvog tijela trazim
dok palim cigaretu u samoci jastuk suzama vlazim
i vidim te kako mi dolazis i siris miris duhana
u zraku se osjeca napetost erupcija vulkana...


i onda me ljubis u mraku sobe do bola i krvi
a ja se predajem i osjecam strast kao da si prvi...
sa svakim uzdahom sjedinjenih tijela
u sobu se uvlaci hladna zimska noc bijela..

na zamagljene prozore pahulje padaju krupne
hladnoca nas steze dok nova strast ne bukne...

pripaljujes cigaretu i oblacis kaput
opet samoca, spremas se na put
dok pod tvojim koracima skripi svjezi snijeg
ja opet placem- jos jedna noc duga kao vijek....

Whatever you say
Whatever you do
Nothing will stop me
from loving you...

U noci toj dok lampa gori,
lagano muzika razlama srce.
Oci su pune jada i boli,
a ludo srce samo tebe voli!

~*nE vJeRuJEm*~

Ne vjerujem u budućnost.Jer ona ne postoji.Ne mogu vjerovati u nešto što nam
netko tvrdi da će se dogoditi.Ali vjerujem u nadanja,vjerujem u čuda.Vjerujem
u mogućnosti.Prošlost nas je sve izgradila.Zbog nje smo ovo što jesmo,ali i
na nju treba zaboraviti,jer mi smo ovdje.Baš u ovom trenutku.Sad.Nismo ni 'ondje' niti
smo 'poslje'.Sad smo.Za jučer više ne postojimo,za sutra još nismo rođeni.
I zato sam shvatila da maštati i nije baš najbolje.Jer nas to može učiniti samo
tužnima,izgubljenima...Izgubljenima u dalekoj prošlosti i sjećanjima,izgubljenima
u dalekoj budućnosti i snovima.I onda gledam kako vrijeme brzo leti...I kako svaka
sljedeća sekunda postaje prošlost i kako brzo hvatam sekundu koja mi je malo
prije toga bila budućnost.Ali nikada ne mogu biti sigurna,u ništa što nam život nudi,
u ništa što mi ljudi govore.I zato se javlja osjećaj nesigurnosti.Jer kako vjerovati nekome
tko nam nešto obeća kada nitko ne zna što će se u budućnosti dogoditi...?
Ali mi opet vjerujem.Jer tako smo naučili.Zato imamo one kojima vjerujemo više,onima
kojima vjerujemo manje i one kojima ne vjerujemo.Zato ponekad bivamo naivni,povrjeđeni
i može se reći glupi.Jer damo nekome naše povjerenje,jer vjerujemo u nečije riječi,vjerujemo
nekome tko nam obećaje što će se dogoditi u budućnosti,a onda tako ne bude...
I sve se sruši...Pucaju i najčvršći lanci...
Zbog vjere u budućnost.U budućnost koja ne postoji...U budućnost koja
je izmišljena...
Zato živite svaki trenutak jer tko vam garantira da ćete se sutra probuditi...

~*LaZnI pRiNc*~

Nisi čovjek o kojem sam maštala
nisi netko o kome sam sanjala,
sve je bila prevara
sve je bila magla
a ja sam začarana
u oblaku mašte
u magli laži
tvoja princeza
još lažnog princa traži!
Nisi čovjek o kojem sam maštala
nisi netko o kome sam sanjala!

u jednom zabacenom gradu vozila sam se stopom do obale
da bih ostavila za sobom svoje duhove
tražila sam nešto...
što nisam mogla pronaći kod kuće
kad padne mrak,u parku pigeon
glasove u mojoj glavi ce uskoro nahraniti
lešinari koji kruže oko mrtvih...
nikada mi nije palo na pamet da će me uhvatiti..
žurim u prolaze,krijem svoje tragove...
budim se,moje su oči otežale i usne ne mogu govorti.
pokušavala sam ustati,ali nisam mogla pronaći svoja stopala...
živeći ovako živim sa stresom
želim se povući kad san prestane
pojavi se bol i ja plačem...
kada će shvatiti,da moram samo pogledati u sebe
dok ne dobijem svoju šansu
dok me ubija,sve što tada trebam.jest pogledati u sebe
što više gledam,to manje znam
to se više želim osloboditi
mračan je moj put i život,droga me ubija
kada ću se udostojati popraviti prijatelju
sve ono što sam uništila...
sada ti to spomeni,ja ću nazvati
samo da čujem kako mi to govoriš
bježi prije nego se udaviš...